субота, 22. октобар 2011.

Ćerka beogradskog šefa Gestapoa: Moj dobri tata, zločinac

V. MIJATOVIĆ | 19. oktobar 2011. 20:58

Ispovest Beate Niman, kćerke čoveka odgovornog za zločine u logoru sajmište: Kad god bih majku iznervirala govorila mi je da sam isti otac. A ja sam bila ponosna
Beate Niman danas, i sa ocem kad je bila mala
KRENULA je u potragu za ocem - vrednim radnikom, dobrim policajcem, antikomunistom koji je skončao u istočnonemačkom kazamatu. Pronašla je nacističkog zločinca, masovnog ubicu odgovornog za smrt i nesreću desetina hiljada nevinih u logoru Sajmište. Ispred imena Bruno Sater stajala je titula SS major, šef Gestapoa u Beogradu.
Beate Niman (67) doputovala je u sredu u Beograd. Grad u kojem je njen otac tokom Drugog svetskog rata uprljao ruke krvlju hiljada Jevreja, Roma i Srba. Došla je da predstavi film o sopstvenoj potrazi za istinom. Priču o kćerki koja ispisuje optužnicu za sopstvenog oca. Nacističkog ubicu.
- Ljuta sam na svoju majku - priča Beate glasom tihim, ali punim gorčine dok jednako tiho čvrsto stegnutom pesnicom udara u sto. Sedimo u kafiću, svega sat vremena nakon što je sletela u Beograd.
- Ako nije želele da mi kaže istinu o ocu, trebalo je da ćuti, a ne da me laže. Kad god bih je iznervirala svojim ponašanjem, govorila mi je da sam isti otac. A ja sam bila ponosna.
A zašto i ne bi? Odrasla je uz priče o ocu koji je odustao od fakulteta da bi se zaposlio i izdržavao svoju porodicu. Policajac koji je obavljao svoju dužnost i pomagao žrtvama nacističkog progona. Koji je stradao kao žrtva Štazija i komunističkog terora.
OPTUŽNICA KĆERKEFILM „Dobar otac - optužnica kćerke“ autora Joaša Tatarija biće prikazan u četvrtak veče u Kulturnom centru Reks. Posle projekcije Beate će odgovarati na pitanja publike.
- Želela sam da ga rehabilitujem i pokrenula sam krajem devedesetih postupak pred Nemačkim sudom - kaže Beate. - Neposredno pre nego što je sud doneo presudu saznala sam da je moj otac bio šef Gestapoa u Beogradu. Bilo me je sramota. Razbolela sam se. Nedeljama nisam mogla da ustanem iz kreveta i ni sa kim nisam razgovarala. Onda sam ustala i rešila da idem do kraja. Da ne dozvolim više nikada da se nespremna suočim sa istinom o mom ocu. Savršeno dobro znam da su njegovi zločini samo njegova odgovornost, ali moja dužnost je da govorim o tome. Makar svojoj porodici.
Šetamo parkom na Topličinom vencu i nailazimo na spomenik vojvodi Vuku koji je neko „ukrasio“ svastikom. Beate mu prilazi i mašući rukom kao da želi da obriše grafit, govori nešto na nemačkom. Pitamo je da prevede, a ona odgovara na engleskom:
- Kukasti krst. Nikada ne bi to radili da znaju koliko je svastika donela zla.
Beate se nekoliko puta srela sa ocem dok je bio u zatvoru u Istočnoj Nemačkoj. Pamti visokog, pogrbljenog i slomljenog čoveka, u sivoj zatvorskoj uniformi, okruženog trojicom visokih oficira tajne službe koji paze na svaku njegovu reč. Tada nije znala istinu. Žalila ga je.
IZABRAN ZA ZLOČIN Bruno Satler zaposlio se kao policajac 1928. Ubrzo se pridružio partiji i postao član tajne policije Gestapoa. Privukao je pažnju Rajnharda Hajdriha, čoveka koji je formulisao plan za istrebljivanje Jevreja i koji je izabrao naciste koji je trebalo da ga sprovedu. Jedan od izbranih bio je Satler.
Nije mogla ni da zamisli da će decenijama kasnije pogledati u oči ljudima koji su preživeli strahote za koje je bio odgovoran njen otac.
Pre deset godina prvi put je došla u Beograd. Srela se sa Ljiljanom Đorđević, Jevrejkom koja je kao devojčica preživela pakao Sajmišta.
- Nikada se ne bih usudila da tražim od njegovih žrtava da se sretnu sa mnom. Međutim, istoričar Milan Koljanin rekao mi je da Ljiljana želi da se vidimo. Sreli smo se na Sajmištu. Prišla mi je i ljubazno progovorila na nemačkom. Prvi put sam gledala u oči jednoj od žrtava svog oca.
Film o Beatinoj potrazi završava se scenom snimljenom u Berlinu. Grupa neonacista pokušava da maršira pored sinagoge. Građani među kojima je i ona pokušava da ih spreči. Između je policija.
- Oči su mi bile pune suzavca. Policajac mi govori da se udaljim. Kada se pobunim, on mi kaže: „Gospođo, ja samo obavljam svoju dužnost“. To je govorio i moj otac.
Večernje Novosti

Нема коментара:

Постави коментар