S. KOSTIĆ | 16. oktobar 2011. 21:41
Proteklog „slatkog vikenda“ u Inđiji okupilo se oko 1.600 seoskih žena. Sose, Bačkulje i Sremice iz 41 opštine predstavile specijalitete i rukotvorine
![]() |
U Inđiji se okupilo 1.600 žena iz Vojvodine |
INĐIJA - Inđija je proteklog vikenda bila najslađe mesto u Vojvodini, a pešačka zona ovog grada pretvorena u najveću poslastičarnicu i bazar rukotvorina sa 1.600 domaćica, pristiglih iz 41 vojvođanske opštine, koje su svečano i veselo obeležile Međunarodni dan seoskih žena.
Mirisala je Inđija na kolače svih vrsta, pite, zaboravljene vojvođanske specijalitete, na slatko svih fela, kako vole da kažu žene, ali se i šarenila od ručnog rada, veza, čipke, rišeljea - belog veza, nakita rađenog od prirodnih materijala, drveta, slame, kamena, a bilo je tu i već zaboravljenih odevnih predmeta, za koje se dame ponovo otimaju... A sve to bilo je izloženo na više od 40 tezgi.
ORGANSKA HRANA I BIO-BAŠTE VEĆ dogodine počeće realizacija projekata proizvodnje organske hrane i biobašti, na malim površinama, a nosioci ovog posla biće upravo seoske žene. Ove projekte će pomoći USAID i partneri iz Nemačke, koji imaju dobru saradnju sa Sekretarijatom za rad, zapošljavanje i ravnopravnost polova AP Vojvodine, a Miroslav Vasin, sekretar, kaže da se žene u seoskim udruženjima uveliko interesuju za ove projekte.
Želja je otrgnuti od zaborava, obnoviti tradicionalne vrednosti vojvođanske ravnice, gde, kako bi rekao pesnik, ne moraš da se penješ, jer zvezde rastu u žbunju... A jedna od tih blistavih zvezda svakako je umeće i bogatstvo stečeno i čuvano vekovima. Na sajmu, osim što se razgledalo, moglo se i ponešto kupiti i, prema ocenama samih žena, interesovanje za domaće proizvode sve je veće.
- Kažu prolaznice, skup im je stolnjak od belog veza za 5.000 dinara, a one ne znaju da ga ja radim dva meseca, i koliko je truda, konca potrebno. Mene je moja baka naučila ručnom radu kad sam imala 12 godina, međutim, ove mlade žene, nemaju danas vremena za vez, što je velika šteta... U mojoj porodici beli vez nije zaboravljen - priča Nada Malbaški, iz Perleza.
Na štandu žena iz Pećinaca primetno je bilo brdo kolača, slatkih i slanih. Domaćice prvo prodaju, a onda časte, nude goste da koštaju... Mileva Bošnjak i Nevenka Ravić kažu da im ove smotre mnogo znače, izmenjuju iskustva, recepte, druže se, za trenutak se zaboravi na svakodnavne nedaće.
- Uglavnom su to kolači na kukuruzovini od kiselog testa, razne štrudle, pite. Ove godine sam od 100 kilograma crvene paprike, napravila za zimnicu, ajvar, pečenu papriku, čak i kečap. Kod mene u kući se koristi samo zdrava hrana, to jest ono što proizvedemo sami - ponosno veli Živka Sadžak, iz Deča kod Pećinaca.
Slovakinje iz Gložana, kod Bačkog Petrovca, majstorice dobre kuhinje, zanimljivog veza i pletenja, kažu da ih je 50 u udruženju žena i da one svojim radom već ostvaruju određene prihode. Zuzana Šranka naglašava da je ovog leta, kad su im za vikend dolazile grupe podunavskih Nemaca, prodaja svih specijaliteta, ali i veza i odeće, išla veoma dobro.
A upravo želja ljudi iz pokrajinskog Sekretarijata za rad, zapošljavanje i ravnopravnost polova jeste da se udruženja žena osamostale, da uz redovne prihode u domaćinstvu i na ovaj način dopunjavaju kućne budžete.
Na kraju dana, kada je na Sajmu stvaralaštva seoskih žena u Ulici vojvode Stepe oglašen fajront, deo kolača i specijaliteta,ono što nije prodato upućeno je deci bez roditeljskog staranja, starim i iznemoglim - da se i oni zaslade...
Novosti
Нема коментара:
Постави коментар