уторак, 25. октобар 2011.

Oslikala kuću iz snova

Bračni par Preljić uživa u neobičnom domu
Ivana Brcan | 24. 10. 2011. - 15:00h | Foto: J. Ivanović |
Još dok su živeli u Beogradu i radili - ona kao pravnica, on kao novinar, bežali su svakog vikenda od gradske vreve u Begeč, naselje nadomak Novog Sada, zahvaljujući čemu su, kažu, uspeli da očuvaju svoj mir i razum.
Dom kakavog nema u Vojvodini i šire: Spomenka i Branko Preljić

Spomenka i Branko Preljić odlazak u penziju dočekali su zato sa ushićenjem jer im je on omogućio konačnu selidbu u porodičnu kuću na selo, u kojoj je život kao u bajci. Spomenka je svoj mir pronašla u oslikavanju čitavog doma, a slika po svemu što trpi boje, dok joj u nesvakidašnjem, kreativnom izražavanju svesrdno pomaže suprug.

Čim se kroči u dvorište begečke kuće, čarolija boja i ukrasa omađija svakog namernog ili slučajnog prolaznika jer iz svakog kutka i detalja izvire talenat ove vešte žene, koja je pre nekoliko dana napunila 60 godina.
Kuhinja koja se ne zaboravlja


- U našoj kući svaki komad nameštaja i ukrasa ima svoju priču. Dok smo živeli u Beogradu, radila sam u advokatskoj kancelariji i nisam imala puno vremena za ovu neobičnu umetnost. Maštala sam o danu kada ću njoj moći potpuno da se posvetim. Slikam po svemu što prima boju, po tekstilu, staklu, kamenu, crepovima, drvetu, kartonu... Ovaj posao je antistresan i nikada me ne mrzi da stvaram, naprotiv. Jedva čekam da se probudim da bih napravila nešto novo ili noću ne mogu da odem na spavanje dok ne završim to što sam zamislila - priča Spomenka, kojoj za pojedine ukrase treba svega nekoliko minuta da ih stvori, a za oslikavanje većih komada nameštaja i do nedelju dana.
 
Ukrašeno i veslo
Spomenka ima razumevanja za muževljevu veliku ljubav - pecanje, pa je u kući odvojila posebne kutke za Branka. U najlepšem odeljku njihovog doma, zastakljenoj terasi s pogledom na vrt, iznad vrata postavljeno je staro Brankovo veslo, koje je njegova supruga takođe oplemenila bojama.
 
Najviše vremena oslikavala je masovni drveni regal u kuhinji. Na trpezarijskim zidovima iscrtano je licidersko srce, sa postavljenim ogledalcem u sredini radi autentičnosti. Branko kaže da je njegova žena ovim podvigom zapečatila sudbinu trpezarijskog zida.
Svaki kutak je brižljivo oslikan


- Ovde više nema krečenja. Dar koji Spomenka ima treba negovati i ja joj u tome mnogo pomažem, šta god zatraži od mene, ja sam joj na raspolaganju. Ljudi su fascinirani onim što radi. Kada je jednom kod nas svratio obućar Dragan iz Futoga, ušao je u kuhinju i već na pragu zastao i zanemeo. Gledao je oko sebe u neverici i na kraju izvadio mobilni telefon i slikao, rekao je kako nikad ovako nešto nije video. Jedna lokalna doktorka nas je, kad nam je bila u gostima, zamolila da ostane da prenoći kako bi mogla što duže da uživa u kućici iz bajke. Ona međutim, nije jedina koja traži da boravi u kući, ljudi se osećaju ovde spokojno i umiruju ih oslikani zidovi i nameštaj, ugodno im je i nama to prija, pa ih sve redovno gostimo - priča Branko Preljić, strastveni pecaroš, poznat u Begeču po tome što je zahvaljujući njegovom novinarskom radu svojevremeno spasen život Begečke jame.
 
Dekupaž
Ogledala, kutijice za nakit, ormari, jastuci, lusteri, flaše, stare slike pretvorene slikarskim umećem u nove, samo su neki od detalja koji mame pogled u svakoj prostoriji u koju se kroči. Oslikani su čak i kamenčići, kutija za strujno brojilo, držač za ključeve, varjača za brašno... Svaki gost, kaže bračni par, primeti oslikane crepove.
- To su crepovi koje sam oslikala posebnom tehnikom koja se zove dekupaž, inače je moja omiljena tehnika i koristim je gotovo u svakom novom zadaktu - priča Spomenka.

Blic

Нема коментара:

Постави коментар