27. 10. 2011
PRESS RS
SIMO ŠOLAK ČETVRT VEKA ČUVA SRPSKU ZDRAVICU
Simo Šolak, penzioner iz Bistrice kod Banjaluke, rado je viđen gost na slavama, svadbama, osveštanju crkava i otvaranju puteva, gde već četvrt veka i bez ijednog dinara pronosi tradiciju srpske zdravice.
Ponekad mu, priznaje, traže da miri posvađane i govori na sahranama jer u glavi drži hiljade zdravica. Prvi susret s ovim delom srpske tradicije imao je sa pet godina, kada je njegov otac Miloš slavio Časne verige, „čitao" slavu i držao zdravice, po čemu je bio poznat u selu.
Otkad je Srba, oni su nazdravljali
- Međutim, jednog dana je saopštio majci Krsti: „Od danas ne slavimo, u Partiji sam i više nema Boga!" Dakle, od 1961. za moju porodicu su se promenili običaji. Imao sam 14 godina i gotovo zaboravio na Časne verige - priseća se Šolak.
„Zaborav" je trajao sve do 1986. godine, kada se sa suprugom i detetom vraćao sa svadbe u Slavoniji.
- U jednom trenutku sam zaspao za volanom, probudio se nasred Zalužanskog mosta i pomislio na slavu. Ispostavilo se da su baš taj dan bile Časne verige, pa kao što se „zaključalo" kada je ćaća rekao da nema Boga, tako se meni „otključalo" da ga ima. Otišao sam ocu, rekao da mi priča i popisao što sam mogao od običaja i zdravica. On mi je posle dolazio na slavu, ali do svoje smrti nije slavio - priča Simo.
Otada su mnogi dolazili na Simine Časne verige i pozivali ga da im uzvrati i kod njih drži zdravicu. To je, kaže Šolak, uskoro preraslo u nešto ozbiljnije, pa sada na poziv putuje po celoj Krajini.
Zdravica kao kletva: „Dušanić ti firmu spasavo!"
Simo Šolak domaćicama savetuje: „Pripazi muža, živa bila, pao ti je na 120 kila, ako hoćeš da mu spadne salo, pusti ga u selo malo".
- Ima i „kletvarskih zdravica": „Dabogda sinove ženio, a kruva želeo. Ćeri udavo, zemlju prodavo. Kuća ti se straćarom zvala, žena ti se za drugog udala... Dao ti Bog 100 pasa, svi ćutali samo ti lajo, i dabogda ti Dušanić preduzeće ko moje spasavo". Za stoku: „Krmke žirio, debele tuko i na tavan vuko, mršave ranio i od zla se branio. I sačuvo te Bog kratkih gaća, dugačkih kopriva, psa garova i Turčina manova - prenosi Šolak i poziva na tročasovnu „Maratonsku zdravicu", koju će, uz učešće i pomoć ojkačkih grupa, guslara, tamburaša, folkloraša i slikara, održati 11. novembra u Prijedoru.
- Na krštenja, babinje, Božić, večeri ojkače, izlivanje temelja i pokrivanje kuća, narodne zborove i kod rakijskog kotla. Zdravima i šoferima, izbeglima i Osmoj ofanzivi: iz cele Krajine ljudi se s brda spustiše, s Manjače, Kozare, s Grmeča najviše. Đed pred volovima puši lulu, nema cigara, i metnu u nju oraovog duvana... Zovu i da mirim posvađane. Uzmem pljosku, čašu rakije ili vina, pa nazdravim i rečima smekšam situaciju - kaže Šolak.
Pozivaju ga i na sahrane, kada sveštenik odbije da dođe ako je neko počinio samoubistvo.
- Uradim koliko mogu, okadim i fino kažem o pokojniku. Neki dan mi je došao čovek i pitao: „Bi li nazdravio kad mi umre stara majka?" Ipak, više volim držati zdravicu posle osveštanja pravoslavnih crkava. Skoro sam je držao pred Hrizostomom, vladikom bihaćko-petrovačkim i nekoliko puta pred Jefremom, vladikom banjalučkim. Jednom sam mu poljubio ruku i rekao: „Ljudi traže da nazdravim, a ti silni vladiko, osudi ili blagoslovi", na šta je Jefrem odgovorio: „Nisi sagrešio. Otkad je Srba, oni su nazdravljali" - prepričava Šolak.
Na svadbama, uz lepe želje mladencima, kumovima i gostima, nazdravlja i starom svatu.
- Gde si da si stari svate, svi te danas mudro prate. Sve si dobro odradio i košulju zaradio. I rakiju i maramu, digni čašu, veseli se, ako treba, i napij se... Ili: domaćine, koji ženiš sina, ovo je videti milina, odsvakuda si svate sakupio i pred svojom kućom okupio. Sve je, brale, junak do junaka, đuvegiju odranila majka. Kršan momak tu nema dileme, pio vodu s vodnice iz breme. Tako, na svadbe prenosim i stare običaje kako se svekrvi dere kecelja, kako se krade petao, kada se prelama hleb i smiču čaše - priča Simo.
Da se okrenemo Bogu i običaju
Kad bi upamćene zdravice „usitnio", kaže da bi ih bilo više od 5.000, za više od tri sata „programa".
- Odživeo i Bog te veselio, pa nadalje. Mnoge sam pokupio od starih ljudi, a neke sam i ja prislonio. Zdravica je srpska tradicija i kultura od pamtiveka. To je prizivanje u pomoć Boga, svetaca, Božjih sila i lepih želja za domaćine. Pored Vuka, zdravicu je izučavala Srpska akademija nauka, međutim, u RS je malo aktivnih zdravičara, pa smo pred izumiranjem. Zato želim da znanje sakupim u knjigu i nađem naslednike, jer ovo radim Božjom voljom i volonterski. Jeste, srpska slava se, na primer, vraća starini, ali trebaće vremena da se okrenemo Bogu i običaju, a ne samo jelu i piću - nada se Simo.
Na kraju nazdravlja i novinarima Pressa RS:
- Čuvajte se šuplja mosta i rđava gosta, dubokih snegova, širokih bregova, pustih lugova i loših drugova, tesna sokaka i pijanog ludaka... Imali vina i slanine, ‘šenice belice i punu kuću dečice. Ko vam zlo mislio, o čengelama visio!
Bojan Rečević
PressRs
Нема коментара:
Постави коментар