понедељак, 17. октобар 2011.

Na severu Banata kupio celo selo

Milan IVETIĆ | 15. oktobar 2011. 20:47

Milivoj Klepić rodnom Podlokanju udahnjuje novi život. Preuredio 14 kuća u bajkovitu oazu
Milivoj je sve osmislio i izgradio uz podršku supruge Marije
MILIVOJ Klepić (63), poznati kolekcionar umetničkih slika i skulptura, iz rodnog Podlokanja otišao je kao golobradi junoša. Dugo ga nije bilo u ovom seocetu na severu Banata, danas s nešto više od 150 duša. A onda se, pre deceniju i po, pojavio i - na ogromno čuđenje meštana, odmah iz prve, bez cenkanja, plativši je dvostruko više nego što joj je realna cena - pazario prvu kuću koja se prodavala.
Danas Milivoj i njegova supruga Marija u Podlokanju poseduju 14 prelepih kuća. Sve su to bile uglavnom dotrajale, zubom vremena nagrizene, bez hidroizolacije i čvrstog temelja, s krovom koji prokišnjava i tavanicom od trske i blata. Milivoj bi, čim bi, olako drešeći kesu, neku od njih preuzeo, ni trena ne čekajući, angažovao majstore i, iskazujući zavidan neimarski dar, a ruina bi se za nekoliko meseci pretvarala u - arhitektonsku lepoticu.

LEPOTA RAVNICE - SVET sam proputovao, svega se nagledao. A ovde mi je najlepše. Ne mora čovek da ode na kraj sveta da vidi divotu. Lepota ravnice je neprevaziđena. Priroda ti daruje sve. I ne treba ti mnogo novca da urediš i oplemeniš prostor u kojem bivstvuješ. Malo para, malo mašte i više rada i eto ti kutka za uživanje - kaže Klepić.
Meštanima, potomcima kolonista dobrovoljaca, nakon Prvog svetskog rata, pristiglih iz Bosne, Like i Crne Gore, još uvek je Klepić nedokučiv. Za neke je i dalje čudak, koji ne zna šta će s novcem, pa je rasipa utaman, zidajući kućerine po opustelom i ostarelom selu, od kojeg je čak i svevišnji digao ruke. Za većinu je, ipak, njihov Bato, kako mu od milja tepaju, veliki čovek, koji Podlokanju građevinama, uređenim dvorišnim, uličnim travnjacima i nizom ćuprija koje je podigao o svom trošku, udahnjuje novi život. Najviše ga, s razlogom, cene oni od kojih je kupio imanja. Žive u gradu, a tako su se lako, za veliki novac, ratosiljali napuštenog i zapuštenog ognjišta. Kako je krenulo, postaće Klepić vlasnik celog Podlokanja, jer nastavlja kupovinu oronulih kuća.
- Svako svojim novcem raspolaže kako mu volja, pa tako i ja - razjašnjava Milivoj iz prve, naslućujući našu znatiželju, glavnu dilemu: da li to svesno, ne znajući šta s njima, uludo troši pare, zarađene dugogodišnjom prodajom slika i skulptura renomiranih umetnika. - Beograd jeste moj grad. Jednako je, takođe, moje i ovih nekoliko sokaka, za koje me neraskidivo vežu najlepše i najtananije uspomene iz detinjstva. Kad godine nadođu, okrećeš se, sve više, početim životnim stazama, podneblju koje te je iznedrilo iz kojeg si u svet krenuo da nešto postigneš.
Neće galerista Klepić da otkrije koliko je novca uložio u kupovinu i potpunu obnovu podlokanjskih oronulih prizemljuša, koliko je majstore platio da od ničega stvore moderna zdanja s vrhunskim komforom. Da li će mu se ogroman novčani ulog i trud jednom koliko-toliko isplatiti?
- Ništa od klasičnog turizma - uz smešak domaćin odagnava tajnu. - Ovo moje pre svega ljubavlju uređeno celokupno imanje svojevrsni je - centar likovne kulture, kakvog nema nadaleko. Da, baš tako, elitni umetnički centar, ovde u ovoj banatskoj pustari, na kraju sveta, u selu koje je skoro na izdisaju, daleko od metropola i visokih društvenih krugova. A ovamo se iz Beograda stiže za svega tri sata ne previše brze vožnje automobilom. Ovde sam podigao i u potpunosti opremio dve moderne slikarske i vajarske galerije. Imam i muzej banatskih ikona. Ovakvim umetničkim prostorom malo koji grad se može pohvaliti.
U Klepićeve selom raštrkane „dvore“ svraćaju njegovi brojni prijatelji, kolege po profesiji i cele Evrope, slikari, vajari, likovni kritičari, pisci... Oni što su kreativci dođu da, u predivnom ambijentu, malo stvaraju, a više uživaju. Na raspolaganju su im, u kombinaciji etno i urbanog stila uređene, sobe za konak, mali restoran s terasom, otvoreni bazen za kupanje nasred dvorišta prepunog skulptura od drveta, kamena i terakote. Pravi mali raj.

Novosti

Нема коментара:

Постави коментар